Wednesday, March 2, 2022


 - esej povodom nove knjige Miroslava Klemma "Baština-Tu pokraj nas" -

  

 SEOSKA BAŠTINA-
resurs nove društvene kohezije

    Kroz stručnu i znanstveno iznimno potkrijepljenu mrežu poveznica Miroslav Klemm nastavlja seriju knjiga o arhitektonskim značajkama sjeverozapadne Hrvatske recentnim izdanjem “Baština – tu pokraj nas”. Evidentno, proučavanje odnosno jačanje osjećaja i osviještenosti za sve aspekte gradogradnje, dinamiku prostornih evolucija s polja artizma/dizajna kao i s polja sociologije/svjetonazora, simbiotički je résumé i suština ove već prilično obimne edicije. Dakako, pristupačnošću rafiniran stil i rijetka sposobnost da se kratkim, jezgrovitim i komunikativnim pasusima (uz fotografije) sverazumljivim opisima ispiše i približi najdublje te najsloženije fenomene graditeljske ostavštine Varaždina – krasi novu publikaciju kao i pet prethodnih (“Izgubljeni grad” 2010., “Nepoznato cvijeće Varaždina” 2011., “Stoljeća oko nas” 2013., “Varaždinski zvjerinjak” 2015., “Nepoznata lica Varaždina” 2018.). Uz jednu krucijalnu distinkciju. Dok dosadašnji niz pri čitanju (i gledanju!) upućuje na “skrivene” arhitektonske emerzije urbane panorame Varaždina, strogog centra grada te izvornog povijesnog estetskog kanona, “Baština” odmakom analitički ponire u seosku/ruralnu/zavičajnu riznicu Varaždinske županije kao nešto specifično o čemu se nedovoljno zna i(li) nedostatno brine. Dapače, u okvirima sveukupne kulturne baštine, konsenzus je, tradicijsko graditeljstvo predstavlja važan dio – koliko zbog svoje jedinstvenosti i neponovljivosti, toliko i kao svjedočanstvo opstanka u vremenu i prostoru. Međutim, i pored činjenice da su upravo tradicijski oblikovani prostori nekad predstavljali najveći dio naseljenog prostora Varaždinske županije uopće, autohtona arhitektura je prečesto u ime “suvremenosti” podcijenjena i izložena nepromišljenom kopnjenju/degradaciji. I zbilja, do ove knjige Miroslava Klemma o toj temi (ovdje) još nitko nije progovorio na način da kontekstualizira i locira gradbeni opus. A period koji obuhvaća pojavu knjige (2022. godina) predstavlja domovinski najizazovniji trenutak, jer kurentnim popisnim rezultatima (maltene pola milijuna ljudi je manje u ovoj zemlji od posljednjeg registra stanovništa, uz statistički faktor da je selo u Hrvatskoj doslovno u iščezavanju od naraštaja) nacionalno smo kompromitirani baš u svom intimnom bitku, u autohtonosti, što izloženu tematiku “Baštine” čini u potpunosti aktualnom i potrebitom.

    Premostiti te ekstremne depopulacijske uzmake znači obasjati i reaktualizirati lokalne karakteristike jer to je u punini povijesnog značenja (duhovnog, kulturnog, umjetničkog, baštinskog) licenciran valorizator i jamac kontinuiteta autentičnosti vrela cjelokupnog ozračja identitetskog korpusa.
Svjestan navedenih implikacija - temeljito informiran i izvrsno upućen u materiju o kojoj piše, a ujedno eruditski educiran specifičnom autorskom interpretacijom napraviti navode i detalje podložnima najširoj čitateljskoj publici - šesta knjiga Miroslava Klemma u arhitektonskoj kolekciji obiluje pokazateljima s etnonima u kojima sam boravi i foto-bilježi. To osobno (nekabinetsko) sučeljavanje čini knjigu gotovo pa kapitalnim istraživačkim djelom, relevantnim okvirom za svako buduće znanstveno ispitivačko studiranje kompleksnih i često historijski zamršenih odrednica vezanih za hrvatsko selo, za prostor i vrijeme izvjesno mitskih silnica, gdje su kulminirali brojni narativi koji su nerijetko znali eskalirati u periferne ali zato ne manje kuriozne regionalne stereotipe. Zbog toga Miroslav Klemm u “Baštini” u što širem luku (... Biškupec, Črnile, Gojanec, Podrute, Presečno, Varaždinske Toplice, Tužno, Stažnjevec...) zaokružuje motive koje obrađuje, naravno naslućujući kako će ih danas-sutra nadograđivati i drugi autori, divergentnih estetsko-idejno-teorijskih afiniteta. Otuda mu je ambicijom dati objektivan rakurs, trenutno viđenje stvari koje će biti premisom jednog velikog mozaika o dobu, ostavštini i ljudima – tu pokraj nas. Polazeći od pretpostavke da se čuvaju sjećanja jednog naroda (i) usmjeravanjem pogleda na arhitekturu, omogućava savršenu rekonstrukciju identiteta. I Varaždinska županija je u tom pogledu perfektan sistematizacijski poligon jer iz svoje prošlosti nudi primjere velebnih razmjera, koji nisu uvijek idilični, ali su bogati idejama, obilježjima, ornamentima. Istina, stanje jest kakvo imamo: zubom vremena prevladavaju vizualno objekti znatno konfliktne razine strukturalne nekonsolidiranosti, funkcionalne deplasiranosti, loše supstandardne forme, svenaokol vegetacijske razbarušenosti, u fazama nužnog rezbarskog, rekonstrukcijskog, restauratorskog, zidarskog, lakirskog retuša. No autor razumije da većina tih kuća izvorno ionako ima konkretnu konzervativnu namjenu (toplina zajedničkog doma), međutim istovremeno briljantno plasira u objašnjenjima svaku partikularnost okolnog prostora/prirode, svjesno tempiranu težnju virtuoznosti i dekorativnosti, čistoću i preciznost obiteljskog patosa i sentimenta, pri čemu se osjeća, prodirući iz najdubljih vremenskih matrica, jedinstvena kulturalna gramatika. U isti mah panoramski i intiman portret sela, oronulim kućama, zapuštenim vilama, pauperiziranim kletima, skrhanim kolibicama... ispisan je vlastiti osjećaj pripadnosti mjestu i povijesti, patrimonium koji treba revitalizirati, kad svaki potok isključivo od izvorišta prema bliskim rijekama i dalekim morima teče, noseći permanentno i nepatvoreno do konačišta svoju esenciju, svoj telos...

    I nije se teško složit s Miroslavom Klemmom, seoska ostavština najljepši je, najromantičniji - mada najzapušteniji - biser Varaždinske županije. Uostalom, sve više sazrijevaju tendencije u smjeru uređenja i ponovnog vraćanja u život tih zavičajnih gradbenih krajobraza, da se te nekad skromne ali prekrasne seoske rezidencije fasadno preurede, renoviraju, novim sadržajima vrate u život kao imidž destinacije. Iako su okućnice zarasle u korov, sama pročelja sve više preuzimaju biljke penjačice, ruinirane žbuke hlade sjene visokih trava i stabala, kroz deklasirane prozore u unutrašnjost uvlače se mraz, studen, kiše i vjetrovi, ti se temelji, zidnice i krovišta bez obzira na dekade i stoljeća i nadalje vrlo dobro drže i svjedoče o kvaliteti gradnje – drugim riječima, stameni su zagovornici karaktera te integriteta. Umjesto da nostalgijom gledamo spektar fotografija kao kulise bez duše i žive atmosfere, one su, sada više nego ikad, mjesto za iscjeljivanje, za ponovno nalaženje ljubavi, razloga, prema sebi, drugima, prirodi..., inspiracija i točka za novu kreaciju. Zaista, u osnovi treba minimum adoracije naspram naše hereditarnosti da seoske sadržaje tankoćutno uredimo/vratimo izvornim koncepcijama, određenjima, strukturama, oblikovanjima, namjenama... Stvarajući u Varaždinskoj županiji izvan urbanih centara impresivan ruralni historicistički perivoj, mjesto ekološke, poljoprivredne populacijske rekuperacije. Nauštrb iseljavanja i iščezavanja generator i resurs nove socijalne kohezije, organiziran prostor dobrodošlice, zdravlja, okupljanja, druženja.

    Ovom knjigom Miroslava Klemma plemenita poruka je jasna: suočeni s nizom okolnosti koje ugrožavaju opstanak legata, baštine ruralnih područja (depopulacija, odsustvo tradicionalnih materijala, zanata i vještina, nedostatak sredstava i mnogi drugi), moramo snaći načine očuvanja koji će, s jedne strane, osigurati zaštitu autentičnosti, a s druge omogućiti korespondenciju sa suvremenim zahtjevima života – čineći ta područja ponovno atraktivnima za radost i podstrek, ali i za investiranje i turistički održivi razvoj.
(Robertino Bartolec, veljača 2022.)

“Baština-Tu pokraj nas", autor Miroslav Klemm

Modernist nakladništvo, 104 str., 80 fotopriloga u boji, šivani uvez, ISBN: 978-953-7281-69-4, cijena: 80,00 kn, www.modernist.hr

No comments:

Post a Comment