Tuesday, March 24, 2020


Intervju u tiskanom izdanju "Varaždinskih vijesti" broj 3925, 24.3.2020. (str.26-27)
(skraćeno internet izdanje intervjua: https://www.varazdinske-vijesti.hr/kultura-i-scena/razgovor-izdavac-robertino-bartolec-u-misiji-afirmiranja-varazdinske-knjizevnosti-38851/)


Robertino Bartolec, Modernist nakladništvo


U pripremi knjiga Miroslav Krleža & Oscar Wilde "Saloma" - Wilde i Krleža rafinmanom ilustriraju dekadenciju 21. stoljeća prepoznatljivom biblijskom matricom, što ovu knjigu čini nezaobilaznim štivom u vrijeme umalo pa biblijskih pošasti

 
U MISIJI AFIRMIRATI VARAŽDINSKU KNJIŽEVNOST


Varaždinska izdavačka kuća Modernist nakladništvo za ovu godinu priprema nekoliko iznimno vrijednih izdanja, a kako su na posljednjem međunarodnom sajmu knjiga Interliber u Zagrebu imali čak dva nastupa na glavnoj pozornici (predstavljajući vlastita izdanja, kao i ostale varaždinske književne novitete), porazgovarali smo o planovima i ciljevima Modernist nakladništva za 2020. godinu s glavnim urednikom Robertinom Bartolecom.


Odjeci kao poticaj

- Odjeci zapaženog nastupa Modernist nakladništva na prošlogodišnjem međunarodnom sajmu knjiga Interliber u Zagrebu, u 2020. godini poticaj su za razvijanje varaždinske publicistike i njezino pravomjerno kvalitetno pozicioniranje kako na tuzemnoj tako i na međunarodnoj književnoj sceni. Na Interliberu, u okruženju velikog broja posjetitelja, produkcija Modernist nakladništva pokazala je raznovrsnost sadržaja za sve uzraste, ne samo izložbom naslova, već i predstavljanjem novih knjiga na glavnoj pozornici Interlibera. Radilo se o jedinstvenoj prilici vidjeti i doživjeti varaždinske knjige i autore na događaju koji okuplja iznimno velik broj zaljubljenika u knjigu, jer repertoarna i medijska remocija kvalitete varaždinskog stvaranja - generalno - temeljna je dugogodišnja migrena ove cjelokupne literarne scene, hazard koji treba afirmativno otkloniti. Stoga, nastup na Interliberu prvi je korak usustavljanja i oživljavanja varaždinske literature ambicijom ne samo da sajamska prisutnost skicira neka opća mjesta ili trendovske točke recentnih naslova, nego da se ovoj najposjećenijoj hrvatskoj i međunarodnoj smotri Varaždin nametne kao jezgro specifičnih i otvorenih, raznolikih i svakovrsnih književnih pogleda i istraživanja, određenja koja sama u sebi mogu biti šira arena kulturnog dijaloga.

Koliko konkretno doprinosi varaždinskoj literaturi prisutnost na Interliberu, jer koliko se zna, dosad varaždinska literatura nije na Interliberu bila prisutna kao – varaždinska, u punom smislu te riječi?
- Široki medijski i posjetiteljski prostor Interlibera apsorbirao je znatnu pažnju prisutnih koji su s velikom znatiželjom razgledali i birali varaždinske, sjeverozapadne naslove. Što je najveća prednost ovog premijernog nastupa: nije se Varaždin knjigama pokazao nostalgičnim zrcalom unutar okvira tradicije i povijesne baštine, već prostorom koji artikulira novo pa i polemično umjetničko (u ovom slučaju literarno) iskustvo. Treba podcrtati, varaždinski prostor na Interliberu uz Modernist nakladništvo činili su i Varaždinsko književno društvo, Matica hrvatska ogranak Varaždin, Tonimir, Književni salon Korzo... Dakako, svojim potencijalima Interliber može omogućiti i potpuniji te revniji uvid u varaždinsko stvaralaštvo i taj skupni pristup je adekvatan i razborit. Štoviše, uz prošle godine prikazano bez zadrške se može reći kako je - u usporedbi s ostalima - varaždinski književni prostor vrsnoćom, odlikama u atraktivnom odmaku od puke spisateljske konvencionalnosti, samo je trebala šira festivalska, sajamska konceptualizacija da ta kategorizacija bude i nacionalno (međunarodno) uočljivija – prepoznata. I nadalje, svim varaždinskim institucijama želimo maksimalnu fokusiranost u shvaćanju važnosti prisutnosti na ovoj manifestaciji, budući se radi o jedinstvenoj prilici i kulturno-turistički predstaviti grad u kojem umjetnost djeluje i živi. Odnosno, neka sredina ne može biti urbana, pa ako hoćete i civilizirana, ukoliko savjesno nije u stanju u kontinuitetu spoznati vlastitu umjetnost, a književnost je temelj svakog artizma.

Zbirke Petrane Sabolek
 
Čak dva nastupa na glavnoj pozornici Interlibera, što je za tu priliku Modernist nakladništvo odlučilo predstaviti?
- Velika je čast i užitak brojnom auditoriju na takvoj manifestaciji predstaviti autore i njihova djela. Kako i dalje držim publiciranje poezije prestižnim izdavačkim rukavcem Modernist nakladništva, prvi nastup promovirao je novo pjesničko dvoknjižje spisateljice Petrane Sabolek, zbirke "Poetski flešbek" i "Pjesme iz Apsurdistana". Nije slučajno da su baš te knjige ponuđene javnosti na upoznavanje, jer zbirke ne dokazuju samo virtuoznost pjesničke ekspresije Petrane Sabolek, nego hrabro i neokaljano suočavaju retoriku sa svim oblicima naopakosti svagdana. Njezini raznorodni kanoni uočavanja i zapažanja uvlače u punu kompleksnost sveobuhvatnog ljudskog iskustva. Naprosto te knjige pokazuju snagu poezije, kad je stvarana darovitim rukopisom. Drugi nastup imao je drugu publicističku optiku, dakako. Modernist nakladništvo nije podleglo trendu publicističke trivijalizacije, stoga svojim prevoditeljskim udjelom, unutar cjelokupne izdavačke djelatnosti, kategorički inzistira na najboljem od svjetske književnosti, na egzaktne i egzemplarne ambleme europske/svjetske misli koji nemaju hrvatsku književnu inauguraciju do knjiga Modernist nakladništva. Upravo pozitivnu konsternaciju u publici je izazvala spoznaja da prve prijevode na naš jezik ovih velikana markira izdavački rad Modernist nakladništva: Emily Dickinson, Jules Barbey d’Aurevilly, Algernon Charles Swinburne, Benjamin Disraeli, Philip Larkin, Walter Pater, eseji Oscara Wildea... 

Oscar Wilde i Miroslav Krleža
 
Vezano za Oscara Wildea, u pripremi je knjiga gdje jednu njegovu dramu povezujete s dramom Miroslava Krleže?
- Točno. Modernist nakladništvo otkupilo je od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izdavačka prava na djelo Miroslava Krleže "Saloma" – i u pripremi je knjiga (izlazi za dva mjeseca) koja spada u razred ekstraordinarnih umjetničkih pothvata, ne samo hrvatske, već i europske važnosti. Dakle, sljedeća godina je četrdeseta obljetnica od smrti Krleže, dok se ova godina bilježi 120-om godinom od smrti Wildea. I Wilde i Krleža (svaki na svoj način) literarno-dramski obradili su biblijski motiv Salome, odnosno smaknuća, dekapitacije Ivana Krstitelja. Knjiga će biti trojezična (na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku) i po prvi puta Krleža sa svojom "Salomom" (uz Wildea) bit će predstavljen europskom čitateljstvu. Posebno zahvaljujem prevoditelju Yvesu Alexandreu Tripkoviću na radu na ovom projektu. S obzirom što se sve zbiva ovoga trenutka kako kod nas tako i u svijetu – ova knjiga rijetko može imati pandan u smislu aktualnosti. Jer storija o Salomi i Ivanu Krstitelju, ne samo da zbori o lažnim mesijama, ispraznim patricijima i beskičmenim paževima, nego s finim nijansama i rafinmanom - uostalom pisci su Wilde i Krleža - progovara o svijetu, društvu na potpunoj prekretnici. Doslovno, elegancijom, šarmom, ali i brutalnošću Wilde i Krleža oslikavaju posljedičnost svijeta koji humanost i razumijevanje mijenja za taštinu i obijest. Kurentno svijet proživljava duboku krizu s kojom korespondiraju ove drame; Irac Wilde i Varaždinac Krleža - svako iz osobnog iskustva motiviran - britko i ljeporječivo ilustriraju dekadenciju 21. stoljeća prepoznatljivom biblijskom matricom, što ovu knjigu čini nezaobilaznim štivom u vrijeme umalo pa biblijskih pošasti. Uz izdanje ove knjige pripremamo još nekoliko usporednih umjetničkih projekata o kojima će javnost pravovremeno biti obaviještena. Za sada samo mogu reći da će izdanje knjige imati i filmsku i glazbenu i teatarsku međunarodnu ekstenziju.



  
Neraskidivost Krleže i Varaždina

Premda su veze Krleže i Varaždina neraskidive, nikako ne uspijevamo u "brendiranju" te činjenice?
- Zaista je čudna ta nespretnost (ili nespremnost) da kanoniziramo fakte vezane uz Varaždin i Krležu. Pa i sam Krleža naglašava koliko je Varaždin, kao i njegova baka Terezija Drožar koja je preminula u Varaždinu, dijelom njegove književne i životne ostavštine. Bilo je knjiga, intelektualaca koji zahvalno ističu neraskidivost Krleže i Varaždina – no lokalno institucionalno akceptiranje flegmatično je ambivalentno. Osim toga, samo treba pogledati koliko Krleža ističe Varaždin i kajkavski idiom vezan uz Varaždin u smislu jezičnog stvaranja ingenioznih, nedostižnih "Balada Petrice Kerempuha". S tim u vezi, zbilja je čudno kako i danas veliki broj Varaždinaca ne zna gdje je spomen ploča posvećena Krležinoj baki Tereziji, a smještena je na zdanje gotovo u samom centru Varaždina. U tom smislu, nabolje se može učiniti mnogo, može..., ali još se nije... Europska afirmacija Krleže i Varaždina svakako će se dogoditi "Salomom".

Zavičajno stvaralaštvo

Segment što veće afirmacije zavičajnog stvaralaštva posebno je važan Modernist nakladništvu?
- Izrazito. I to zavičajnog stvaranja u svakom pogledu društvenog djelovanja. Uopće prva knjiga nam je kultna zbirka o Varaždinu pokojnog Ivice Kličeka. Poznata je i serija arhitektonskih knjiga Miroslava Klemma. Tu je i laureat Tomislav Ribić. Pa filozofski satiričar Predrag Daraboš. Ili uzmite samo primjer nove knjige sjajnog sportskog, košarkaškog neimara Dražena Cesara. On je na impresivan i detaljan način opisao nastajanje i razvijanje u Varaždinu i okolici jednog elitnog sporta poput košarke. Naravno knjiga takvog zamaha pobudila je i veliku pažnju te je Dražen Cesar na svojoj promociji imao više od tristo posjetitelja, što govori, između ostalog, da za zanimljivu knjigu uvijek ima – zanimanja. Tim pravcem zavičajne afirmacije najavljujem i upravo izlazak knjige autorice Vere Slivar "Coprnice", intrigantno svjedočanstvo o misterioznim i tajanstvenim pojavama vezanim za ivanečki toponim. Razumljivo, u završnoj fazi pripreme još je nekoliko naslova, i pjesničkih i onih za djecu i proznih i esejističkih..., a koliko je sveobuhvaćanje cjelokupne zavičajne književne scene važno Modernist nakladništvu, potvrđuje i druga uspješna godina rada Književnog salona Korzo, koji će nakon renovacije dvorane za promocije uskoro novim programima i književnim natječajima i druženjima Varaždincima sklonima dobroj knjizi širom otvoriti vrata... 


https://twitter.com/ModernistN 
modernist@modernist.hr
www.modernist.hr

Sunday, March 1, 2020

 

 Novo izdanje Modernist nakladništva;

Knjiga (slikovnica) za djecu i mlade američke autorice Janis Crockett

"Suzin poučak o slobodi"
/
"Suzy's Freedom Lesson"

(dvojezično izdanje)



 Modernist nakladništvo, Varaždin 02/2020
56 str., meki uvez, šivano
ISBN: 978-953-7281-59-5
Knjiga za djecu i mlade s ilustracijama u boji, dvojezična knjiga: hrvatski i engleski

 Suvremena američka spisateljica Janis Crockett (r. Ukiah, Kalifornija, živi u Texasu) dosadašnjim radovima dijelom je danas u SAD-u izrazito pregnantnog književnog pravca koji gotovo autobiografskim fabularnim linijama traga za istinom, pretvarajući njihova djela u poučne moralističke kompendije diskretne i pitke evangelizacijske pozadine. Dušobrižnički, u priču se uvijek unosi preciznu sposobnost uočavanja onog što zaista tišti u dubini srca svakog pojedinca Zapada – suočavanje s nedostatkom ljubavi za čovjeka, (ne)pristanak na evidentne odsutnosti nepatvorene simpatije i sućuti. Što bi doslovno i bila tema njezine (reprezentativne) knjige “Unanswered Prayers” (2017., prevedena/publicirana na hrvatski naslova “Neuslišane molitve”). U razradi, roman je ispovjedna proza s glavnom junakinjom/protagonisticom etičkih principa te religioznih težnji i osjećaja, koja vjenčanjem i općenito ljudskim konekcijama, suodnosima prolazi kroz razdoblja traženja i protivljenja banalnostima i grubostima kako bi život definirala punom svrhom, zaokruženim značenjem. S potonjom perspektivom – pokrićem zrele otkrivačke osjetljivosti za bezbrojne modele dvojbenih karakternih i duhovnih frivolnosti suvremenog čovjeka – ključne zasade vlastitih tematskih preokupacija Janis Crockett dopadljivo i dojmljivo utkala je u seriju slikovnica za djecu (od kojih je “Suzin poučak o slobodi” prvijenac), čime njezin literarni portfelj ima rejting kontinuiteta, prepoznatljivog rukopisa, premda žanrovski posve nove smjernice.

Prisjećajući se događaja iz vlastitog života (odnosno života bližnjih i najmilijih) “Suzin poučak o slobodi” govori nam o svemu onome što može oplemeniti međuljudske odnose, a obzirom na to da je glavna poluga promatračkog pristupa ovaj put ilustrativna poletnost dječjeg svijeta, prije svega, autorica fabulistički fokusirano ispituje kako pronaći sreću i radost u svijetu mnogih izazova nesrazmjerno stavljenih pred ovovremenu djecu već u najranijoj, krhkoj dobi. Prva u nizu slikovnica otuda, svakako ne slučajno, bira – kao smjerokaz, vodilju zbivanjima – fenomen odgovornosti. Koristi taj životni poučak (pored tipično „dječjih“ poticaja što rese svaku knjigu za taj uzrast: igra, radost, prijateljstvo…) polaznom zadužbinom roditeljskog naukovanja. Izvjesno, u nekim drugim vremenima (i svjetovnim, društvenim prilikama) na mjestu odgovornosti mogla bi biti i neka sporednija edukativna baza i podloga, no u današnjici kakva jest, taj se izbornik čini prvorazrednim. Zašto? Poznato je da djeca imaju radoznalost i spontanu, otvorenu fascinaciju prema svemu što ih okružuje, da im kretalačka putanja nedužnog duha s nezatomljenim čuđenjem i veseljem prilazi svakoj senzaciji i fascinaciji, što ih posljedično čini vedrim plijenom mnogobrojnih zamki doba medijskih spektakala, gustih zabavljačkih i maštalačkih potencijala. Odista, takvo prizorno iščitavanje nudi nam prva zgoda djevojčice Paige, koja cjelini slikovnice centrira doživljajni smisao. Naime, Paige se bez znanja majke ušulja u roditeljsku sobu te isprazni maminu kozmetičku torbicu, isprobavši pritom do krajnje iskoristivosti sav asortiman  make-upa, sjajila, sjenila, maskara, rumenila, lakova, nakita… Dakako, tu epizodu razvojnog dječjeg iskustva netko lakoćom može nazvati simpatičnim pothvatom, no u eri neetičnog medijskog marketinga gdje se djeca reklamama od najranijeg uzrasta nastoje formirati u samomislećeg i samoodrživog konzumenta, forsirajući preskakanje djetinjstva u korist „odraslog“ poimanja vlastite pozicije u društvu – iz te vizure, odgojna reakcija majke u smislu „zabrane izlaska“ do daljnjeg i više je nego racionalna. S druge strane, pred nama je dječja slikovnica i potrebito je čitalački razumjeti, adekvatno spisateljski prenijeti složenost dane prilike nauštrb kompleksnih raščlambi preobrazbe subjekta zapadnjačke civilizacije u samoživi estetski objekt, to jest, uvjerljivošću prepustiti se praćenju istančanih i duhovitih skica, ljupkom odgonetavanju kako odgovornošću spriječiti raznolike i nikada posve predvidive životne (ne)prilike. Uvodna zgoda stoga otkriva za radnju (i serijal) ključnog dražesnog protagonista – mačku Suzi. Glede dječje književnosti ikonografski obrazac (kućnog ljubimca) odmah je refleksivno dopadljiv, ali i model za umekšavanje mogućih ozbiljnijih, oštrijih impulsa i poruka. Budući da su svi aktivatori, žarišni pripovijedni indikatori (dva glavna junaka i udes – “zabrana izlazaka” – koji ih nerazdruživo spaja) zauzeli zadana mjesta, poučak može početi.

Sjetna zbog „zabrane izlazaka“ Paige se povjerava svojoj mački Suzi, naglašavajući kako mora prekrasno biti upravo mačka jer su one poznate po samostalnosti i težnji slobodi bez podvrgavanja nametnutim pravilima. Živahnost, nepredvidljivost, slobodoumna tvrdoglavost najčešće su osobine koje pripisujemo mačkama te je Suzi idealna prijateljica Paige za poentiranje naukovanja osnovnih etičkih vrednota u formativnoj dobi. Jer Suzi blagonaklono akceptira dječju udivljenost Paige naspram mačje vragoljaste neukrotivosti, međutim, slijedom niza avantura Suzi objašnjava Paige da nije zaludu poznata izreka mačke imaju devet života, iliti ona druga znatiželja mačku došla glave. Alegoričnost u sadržajnom sloju u potpunosti je zbližena s dječjim nazorima: ispod razigranih pustolovina šarmantnim mačjim ispovijedima (srođavanje s likovima) ponuđene su mudrosti o srazu mogućeg i odgovornog. Drugim riječima, kako tekstom tako i ilustracijama svjedočimo kadrovima koji služe autorici svojevrsnim svjetonazorskim ravnalom u zagovaranju odgovornosti. Ovo je pažljivom postupnošću i dojmljivošću razvijeno u priči posve prijemčivo i komunikativno. Ekonomičnim i spisateljski discipliniranim pristupom redaju se sadržajne nestašnosti kad Suzi podlegne napasti lutanja gradom, pentranja na visoko stablo, kušanju miša… gdje je uvijek vrednota odgovornosti mogla prevenirati opasno iskušenje izazivanja rubnih stanja nerazboritosti odnosno lakomislenosti. U tim duhovitim minijaturama, pothvatima nudi se zabavna ali i opominjujuća priča istovremeno (poetički narativ posebno je naglašen pridodanim slikovnim imaginarijem – ilustracijama – kao bitnim obilježjem fikcionalizacije). Uporno se tumači i plete nit s porukom da sloboda bez odgovornosti može zavesti, usitniti do neprepoznatljivosti čak i dobru, nedužnu namjeru (koliko je samo ta izborna sklonost prisutna danas u svijetu efektne i bezgranične virtualne ponude za sve generacije, za sve ukuse i težnje, štoviše, kad je ljudskom biću zajamčeno biti sve osim krotak i moralan = odgovoran).

Da mladi čitatelj može razumjevalački izvući najkvalitetnije značajke Suzinih poučaka – pobrinuo se zaključak priče. Dirljiv trenutak majčinske posvećenosti i pažnje Suzi prema vlastitim mačićima uvjerljivo ukazuje da ljubav uključuje i iskreno zatomljavanje zovu nezajažljive radoznalosti nasuprot pouzdanog i valjanog zanimanja. Zbilja, u očekivanju njihove đavolaste mačje nepokornosti kako rastu, Suzi zna da im otvoreno dociranje hoće djelovati sputavajuće, no dugoročno takva obzirnost nedvojbeno je dobronamjerna.

Slikovnica Janis Crockett je dinamična, aktualna i jasan uvid da čovjekova kratkoročna htijenja, koliko god zanesenost zavodljiva bila, nepromišljeno i prebrzo izgaraju spoznajne resurse, ostavljajući iznenadno pojedinca u opasnosti bespovratno izgubljenog vremena. “Suzin poučak o slobodi”, mada prvi iskorak u žanr dječje literature, potvrđuje autentični, prepoznatljiv literarni iskaz Janis Crockett: sažeto, sugestivno i konkretno životno pričanje izravne moralne konkluzije. I naposljetku, odlukom da upravo živi kućni ljubimac (mačka) – u epohi zagovaranja i nuđenja sveznajućih i svemogućih digitalnih servilnih surogata – bude privrženi, smisleni i svrhoviti prijatelj djevojčici u nedaći, jamac je poželjnosti uživati u novim nastavcima (Robertino Bartolec, iz recenzije).



 The contemporary American writer (born in Ukiah, California, living in Texas) Janis Crockett is, with her currently published works, part of a (today especially in the U. S.) very substantial literary genre; searching for the truth through a semi-autobiographical story/plot, a way of writing that turns every aspect of a book into a morally instructive summary, full of discrete Evangelical background. Emphatically, in the storyline there is always a clear quality of catching the facts of life, the burden that heavily lies deep down in the heart of every Western world individual – that is to say, disagreement with the lack of love for a human fellow, separation from an evident absence of genuine sympathy and compassion. And that is the core motive of her representative book “Unanswered Prayers” (2017). The confessional prose novel with a main (female) character of high ethical principles and religious feelings that – after her marriage, and generally all the usual human connections – goes through periods of (inner) search and unwillingness for life’s banality, roughness, just to define her living according to a real, fulfilling, decent purpose.

The author’s perspective is obvious – a mature analytic sensibility for the dubious spiritual and character variety, frivolity in the modern world – so now, one owns literal and artistic preoccupations Janis Crockett has attractively and impressively adopted for her children’s book series. With the first in line (“Suzy’s Freedom Lesson”), Janis Crockett’s literary portfolio is, of course, continuous, although it recently embraces a quality span, a brand new genre.

Remembering some events from her own life (the life of her family per se), “Suzy’s Freedom Lesson” talks about everything that could dignify and elevate interpersonal relationships, especially when the primary observable approach to the book is the enthusiastically illustrative world of children. How to find happiness and joy in the contemporary world of unquestionably enormous challenges put in front of every child, even at their most fragile age – is the main literary focus for Janis Crockett. That’s why, no coincidence here, she chose responsibility as a methodology approach for all the events, happenings in “Suzy’s Freedom Lesson”. The usage of that particular lesson (hand in hand with all the other typical children motives like friendship, joy, happiness…) is also a fundamental, universal part of upbringing and parenthood. Undoubtedly, during some other era (some other social circumstances) instead of responsibility, we would have had a different, minor educational base for the topic, but for the present reality this is a first-class selection. Why?

Well, it is common knowledge: kids are curious, spontaneous, open for every fascinating occurrence around them, their innocent spirit full of life and energy will grab any kind of sensation, therefore, they are an ideal prey for so many traps and tricks in the age when media spectacles, entertainment and virtual imagery aggregate such a strong potential. Directly in terms of “Suzy’s Freedom Lesson”, that is the scenery for (and from) the very first story with a little girl Paige, a leitmotiv momentum for all the consequent events in the book. Namely, without an approval, Paige sneaks into her parents’ bedroom just to try every cosmetic product and jewelry item from her mother’s handbag. Of course, her mother’s punishment for her make-up princess is – grounding, “time out”. Surely, at a formative age, someone easily could designate this episode as a pure, charming endeavor, but at the time of unethical media marketing strategies (the agenda is to make children self-defining consumers) forcing them to skip their childhood in favor of a socially grown-up auto-perspective is rather doubtful – well, from that viewpoint, the mother’s educational reaction, “time out”, is quite rational.

Meanwhile, here is – a children’s tale in front of us; every complex aspect of the storyline must have a readable inclination, however important it is to elaborate the transformation of the Western world individual to a barely viable aesthetic object. For every child, what is persuasive and conceivable must be the effort to puzzle out, figure out the meaning of responsibility, how to (with responsiveness) prevent plenty of unpredictable misadventures.

As for that, the prelusive story reveals (overall in the series) an essential (and tricky lovable) protagonist – Suzy the cat. Regarding children’s literature, a well-known iconographic paradigm (pets) instantly and reflexively is appealing, attractive, moreover, catching model for softening the possible, potentially serious impulses and messages.

Since all the plot promoters, story indicators (two characters and the allotment – “time out” – that connects them) are here, the lesson can begin.

Gloomy because she is grounded, Paige, in a confessional mood, points out how happy every cat in the world must be for their independence, unstoppable freedom aspiration in spite of rules.

Lively unpredictability and broad-minded stubbornness is something we often connect with cats, so Suzy is a perfect friend for Paige, considering learning basic ethical values at a formative age. And yes, Suzy benevolently accepts the child’s admiration for the cat’s mischievous intractability, however, through the described adventures, Suzy explains to Paige that popular sayings “curiosity killed the cat” or “cats have nine lives” aren’t to be taken for granted.

The mentioned allegory is according to kids view of life: underneath playful adventures – kitty’s charming confessions – we have a wise confrontation of the possible and the responsible. In other words, through the text and illustrations the reader witnesses the scenes used by the author as a meaningful frame for the advocacy of responsibility.

In terms of creativity, this is organized gradually, therefore impressively, with a lot of sense for the communicative part of story development. With an economical writing style and metaphor discipline all Suzy’s mischievousness is in a line up: ramblings through town alleys, climbing high on the tree, tasting the mouse…, and every time the value of responsibility could prevent temptation, foolishness, lightheadedness.

The amusing miniatures are fun to read, yet nevertheless, with a warning tone at the same time (visual imagery is an important part of fictionalization).

The page-after-page knitting of the message that freedom without responsibility is capable of seducing every good, even innocent intention to become unrecognizable – is dedicated (rightly so, in a world where spectacular virtual offer for every generation is infinitive, where taste and desire are guaranteed, while the gift of solace, morality and responsibility are so absent).

For a young reader, by understanding to extract the best feature of Suzy’s Freedom Lesson – conclusion is high point. Touching details of the cat’s motherhood, devotion and care for little kittens convincingly put love above temptation, above curiosity cry: insatiable merriment is empty without a true, reliable interest. Indeed, expecting devilish behavior as they grow up, Suzy knows how rebuke can cramp desire, but in the long run scrupulosity is undoubtedly an act made in good faith.

Janis Crockett’s book is a dynamic, current and clear insight that short-term volition, howsoever attractive rapture is, burns out many noble resources, finally leaving everyone in danger of irrevocably lost time. Although the first step in the children’s book genre, “Suzy’s Freedom Lesson” confirms Crockett’s authentic, recognized literary signature: concise, suggestive and concrete narration with a direct moral conclusion. Last but not least, the idea that a perky home pet (cat) – in the era of unavoidable omniscient digital surrogate – is a loyal, profound and purposeful friend to a little girl in misfortune, verifies (the readers’) impatient sensations considering their new adventures in the next book.

https://twitter.com/ModernistN
modernist@modernist.hr
www.modernist.hr

Saturday, December 21, 2019



promocija knjige 'Od BADIJE DO MOSKVE' postala 'mini-svečanost'

MVP KOŠARKAŠKI TRENER Dražen Cesar se u knjizi predstavio i kao trener i kao čovjek








- Kada vidim tko se sve okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na svijetu – poručio je Dražen Cesar na promociji svoje knjige 'Od Badije do Moskve', koja je okupila gotovo 300 uzvanika.
U hotelu Turist u utorak navečer održana je promocija knjige Dražena Cesara 'Od Badije do Moskve', a ona je okupila gotovo tristotinjak ljudi, na pravoj 'mini svečanosti' košarke i sporta općenito.
A to je zaslužna naravno i sama knjiga i njezina tema, ali još više i Dražen Cesar, iskren, pomalo samozatajan tip, odličan košarkaški trener, koji je u skromnim lokalnim okvirima napravio jako mnogo za varaždinsku košarku, i sport općenito.
- Knjiga je nastajala praktički cijelu trenersku karijeru, 25 godina, zadnjih pet godina pripremana, pisana zadnju godinu dana, a zadnja tri mjeseca sam živio knjigu od 0-24 sata – istaknuo je autor Dražen Cesar.

U publici brojna ugledna sportska imena

Bila je to prava košarkaška 'priredba', program je vodio bivši novinar i sportski kroničar Nenad Kovačić, a za glazbeni program je bila zadužena Bruna Hercigonja, koja je otvorila promociju svojom izvedbom pjesme posvećene Draženu Petroviću 'Život leti kapetane'.


Među brojnim gostima na promociji su se našli i hrvatski izbornik Veljko Mršić, ali i biviši izbornik Jasmin Repeša, bio je tu i Matej Mamić, donedavno čelni čovjek Cedevite. Nisu tu nedostajali niti predstavnici drugih sportova, bio je tu i izbornih Zlatko Dalić, ali i Dražen Besek, Branko Ivanković, Tomislav Vrbnjak, potom karatisti, hrvači, brojni drugi sportaši.
Ipak, u svečanoj sali hotela Turist, prevladavali su košarkaši. Njih se okupilo jako puno, što nije niti čudno, s obzirom na dugačku košarkašku karijeru Dražena Cesara. Svi oni znaju ga i po nadimku 'Pižon', koji mu je ostao do današnjih dana.
Jedan od njih svakako je i Neven Jerbić, koji Dražena (Pižona) zna od uličnih haklova i natjecanja po školskim prvenstvima. Prisjetio se Jerbić i Cesarove igračke karijere, koja ipak nije bila tako 'skromna', kako često sam Cesar ističe. Prisjetio se tako Jerbić i kako su i on i 'Pižon' igrali u 'legendarnoj' biškupečkoj Mladosti, da su 'odrastali' na asflatnim igralištima, jer onda su dvorane bile luksuz.
- Sjećam se negdje prekdraj devedesetih kada je Pižon otišao u vojsku, kako se vratio s nadimkom Gallis, što vam dobro govori kakav je bio igrač. Bio je izuzetno brz, snalažljiv, s vicom u igri, asistencijama ispred bremana, podvaljivao ispod ruku kao Jason Kidd ili Steve Nash. A znao je ući i u seriju trica kao dans recimo JJ Barea ili JJ Redick – istaknuo je Jerbić, sportski kroničar, danas novinar i urednik na Radio Ludbregu, i sam autor nekoliko knjiga.



Bili su i suigrači u Galleru, početkom devedesetih, a zajedno su i krenuli na trenerskom seminaru na Badiji, s kojim i počinje Cesarova knjiga, na početku trenerskog puta.
On je započeo u Varaždinu, s mladima u KK MWM Agro Co, potom u Focusu, gdje je Dražen bio trener od 1996. do 2000. godine, da bi svoj prvi veći trenerski uspjeh Dražen ostvario s košarkašicama u ŽKK Vindi.
Klub koji je pokrenuo učitelj tjelesnoga, i veliki košarkaški radnik, Zlatko Knolmajer, stigao je 2000. godine. Predsjednik kluba tada je bio Nenad Golubić.
- Prepoznali smo u njemu vrijednog košarkaškog radnike, spremnog na jako puno truda, učenja i rada, imao je tu neku 'iskru', a i bio je praktički besplatan. Nikad nije pitao za nove, haha – našalio se usput Golubić.
Unatoč svemu tome, Cesar je već za par godina s košarkašicama Vindija, stigao do kvalifikacija za Prvu ligu. Tih dana sjeća se i Nenad Kovačić, koji je kao novinar Večernjeg lista pratio intenzivno igre ŽKK Vindi.
- Klub je podigao praktički iz 'pepela', bez ikakve velike podrške, iz godine u godinu djevojke su napredovale, sve do ulaska u prvu ligu, s praktički cijelom domaćom ekipom. Cure su od dvorane šeste osnovne škole stigle u elitni rang domaće lige – istaknuo je Kovačić, istaknuvši i nekoliko detalja iz tih sezona.



Sa ŽKK Vindi od školske dvorane do Prve lige

Svega toga s ponosom se sjeća i Dražen Cesar 'Pižon', koji je istaknuo i anegdotu s prve utakmice, tada ekipe u A2 (Drugoj) ligi.
- Gostujemo u Zagrebu, kod Pešćenice, utakmica je završila rezultatom 99:38. Igrali smo stvarno loše, nedostajalo nam je doduše i sedam igračica, a negdje prekdraj utakmice zove me Knolmajer, nek zovem time out, i on njima govori, samo da ne padne 'stotka', branimo to. I nakom utakmice, poraza od preko šezdeset razlike, mi idemo doma, a cure pjevaju. Ja neznam gdje da se okrenem od srama, ljutnje, radi poraza, a one sretne jer nije pala 'stotka' – sjeća se Dražen Cesar.
Vrlo brzo ekipa se ustabilila, stigla i do vrha tablice.
- Svemu tome je zaslužan nevjerojatan rad ovih cura, svakodnevnih treninzi, vikendom i višesatni. Stvarno im hvala na tome – rekao je Cesar.
Djevojke su 2003. godine igrale i kvalifikacije za Prvu ligu, a 2004. godine i ušle u Prvu ligu, što je bio fascinantan uspjeh. Ključna je bila pobjeda u Rijeci, a Cesar se prisjetio kako je slavlje bilo neponovljivo.



Klub je činila mala, ali složna zajednica košarkaških fanatika, a funkcionirao je kao jedna velika 'obitelj'.
- Sjećam se tih dana, Cesar je bio veliki motivator i pokretač, pa je tako klub imao i svoju himnu, šalove, prvi od svih klubova imali su i svoju Internet stranicu, a pamtim go i po činjenici da sam na jednu utakmicu Prve lige, kao novinar putovao avionom, u Dubrovnik – istaknuo je Kovačić.  

Cesar kao MVP košarkaški trener Varaždinske županije

Nakon ŽKK Vindi Cesar se ponovno okrenuo dečkima, u novooformljenoj Školi košarke Varaždin, kojiu je vodio još jedan športski fanatik Sead Žunić, gdje je boravio 2006. i 2007. godine, i tu se ponovno posvetio stvaranju igrača.
Potom odlazi u prvi mandat u KK Grafičar, 2008. godine, potom se opet vraća u Vindiju, potom i u žensku košarku u ŽKK Vindi.  A svoj novi trenerski 'vrhunac' doživljava ponovno u ludbreškom Grafičaru, gdje je trener do 2012. do 2014. godine, kada pobjedom u Virju kod Podravca stiže i do vrha A2 lige, kasnije i do igranja Prve lige.
- Uspavani gradić postao je košarkaška prijestolnica. Bilo je to tri godine fantastičnog projekta Siniše Besera, a na njegovom i radu Dražena Cesara, klub je igrao protiv vrhunskih ekipa, a Bender i Žižić su opasno 'živjeli' tih dana u Ludbregu – sjeća se tih dana Neven Jerbić.
- Nije mu bilo teško potegnuti i stotinu kilometara samo da pogleda neku utakmicu, statistiku je doveo do savršenstva, a dobio je i priznanje za trenera godine u Ludbregu. Zaslužio je veliko priznanje za njegovu kvalitetu, predanost radu i odanost klubu Grafičar, stoga ga se Ludbrežani uvijek rado sjećaju. Dražene hvala ti za sve što si učinio za košarkaški sport i da smo se osjećali životno – istaknuo je Neven Jerbić.
- Surađivao sam s mnogim trenerima u našem kraju, sve ih dobro upoznao, ali Dražen Cesar je vjerojatno MVP košarkaški trener u Varaždinskoj županiji – ustvrdio je Jerbić.
Posljednjih godina Cesar je ponovno u Varaždinu, u KK Vindija, aktivan na stvaranju novih igrača, ali i više o stvaranju i odgoju u kvalitetne ljude.



Sportska knjiga desetljeća u Varaždinu

Okupljenima se obratio i izdavač knjige Robertino Bartolec, iz izdavačke kuće Modernist, koji je istaknuo Cesarovu predanost knjizi. Istaknuo je i da je sve odlično zamislio, napravio koncept, pripremio, stoga je njima preostalo tek grafički urediti knjigu.
- Imao sam dosad stotinjak promocija knjiga, i moram priznati da na niti jednoj u Varaždinu nije bilo ovoliko ljudi – istaknuo je Bartolec.
- Dražen je vrlo inteligentno nadogradio novinske isječke svojim komentarima, mislim da je to velika kvaliteta ove knjige. Time smo mi mogli doživjeti Dražena i kao trenera i čovjeka – istaknuo je Bartolec, prepričavši i nekoliko detalja iz knjige, koji mogu dočarati Dražena.
- Ovo je nesumnjivo sportska knjiga deseteljeća u Varaždinu, provjerio sam što je izdano posljednjih deset godina, ali ova je iznad svih. Iz nekoliko razloga, prije svega jer spominje čak 200 imena s kojima se tijekom karijere sretao. Jedna stvar je nevjerojatna kod Dražena, gdje nema čak pandana u Varaždinu, a i šire. Posebno je upravo to što je Dražen primjerice iz 'pepela' djevojke iz Šeste osnovne škole doveo do Prve lige. To je nešto neusporedivo pa čak u bilo kojoj sferi života u Varaždinu – istaknuo je Bartolec.
Uistinu, knjiga je vrlo zanimljiva, posebna, a svi koji nisu stigli, knjigu mogu nabaviti i sljedećih dana u Književnom salonu Korzo, na Trgu Kralja Tomislava (Korzu).
Na kraju ove košarkaško-sportske svečanosti, okupljenima se obratio i sam Dražen Cesar, zahvalio svima koji su sudjelovali u nastajanju knjige, a posebno svojoj obitelji.
- Knjiga govori i šalje samo jednu poruku, da sport, posao, škola, fakultet mogu i idu zajedno. To je jedan poruka pozitive, poruka zajedništa, koju šalje ova knjiga. Kada vidim tko se sve okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na svijetu – poručio je Dražen Cesar.


 https://twitter.com/ModernistN
modernist@modernist.hr
www.modernist.hr





Monday, December 9, 2019


Počašćeni smo pozvati Vas na predstavljanje
Varaždinske sportske knjige desetljeća
- pregled razvoja varaždinske košarke
kroz trenersko djelovanje Dražena Cesara -
DRAŽEN CESAR
OD BADIJE DO MOSKVE
Moj trenerski put
“Sport je stil života u kojem je ideja ključ,
ali samo upornost i entuzijazam
otvaraju vrata uspjeha..."
Utorak 17. prosinca 2019. godine
u hotelu Turist u Varaždinu s pocetkom u 18 sati
Knjiga je ekskluzivno dostupna u Varaždinskom književnom salonu Korzo


Čitatelj koji ne dolazi iz svijeta košarke, koji nju nije igrao ozbiljnije od usputnog hakla, nije vodio dijete na trening ili volonterski vozio igrače na utakmice žrtvujući svoje osobne zabave, čitajući ovu knjigu može steći uvid u skriveni svijet koji mu je inače nevidljiv. Svijet koji postoji zahvaljujući pojedincima koji imaju dovoljno mašte da kreiraju svoju osobnu misiju, te strasti i upornosti da pronađu i povedu druge u ostvarivanje ciljeva u koje je ponekad teško povjerovati.
Dražen Cesar je taj svijet opisao indirektno, u prvom planu su kronološki prikazani ključni događaji i utakmice koji su obilježili njegovu trenersku karijeru. Kratki opisi tih događaja, gotovo faktografski, bez velikih pretencioznih komentara, ipak sadrže dovoljno dodatnih osobnih viđenja autora koja čitatelju mogu pomoći da shvati kako se razvija trenerska karijera u okolnostima u kojima postoji daleko više ograničenja i prepreka da se nešto ostvari nego prilika koje idu u prilog postignućima.
U prikazu svog osobnog razvoja kao trenera, Dražen ne mudruje, ne radi iz toga veliku priču, ne rješava velike dileme, ne dramatizira oko toga što sve treba žrtvovati i da li se to isplati da bi se postalo trener sa solidnom reputacijom. Ono što se prepoznaje kao njegova osobna kvaliteta je volja za učenjem i napredovanjem. Lijepo je i poučno pročitati kako samokritički opisuje trenutak kad je prateći trening legendarnog Seada Žunića spoznao da ima još prostora za napredovanje, on ne skriva zadovoljstvo što je mogao pratiti treninge koje je vodio Aco Petrović, i ta spremnost da prepozna priliku kad može nešto naučiti njegova je kvaliteta koja mu omogućuje stalno napredovanje. Dražen nije zadovoljan s onim što zna, ne koristi realnost u kojoj djeluje kao izgovor da se ne isplati lupati glavom u zid, on hoće više.
Iz Draženovih priča vidi se da on voli košarku, da je svjestan ograničenja u kojima djeluje i koja određuju realnost ciljeva koje si može postaviti i da se u tim okolnostima odlično snalazi. Za njega je smisao bavljenja sportom jasan, pobijediti, on to jasno i jednostavno kaže kad piše o dilemi da li biti trener ženske ili muške ekipe. Teško je ne složiti se s njim, razmišljati o sportu kao aktivnosti u kojoj je cilj „sudjelovati“ a ne pobijediti je gubitnički koncept. Kako nagovoriti navijače da sjednu u autobus i na povratku se vesele jer su navijali za svoje koji nisu pobijedili, ali su „sudjelovali“ u utakmici? Kako pridobiti sponzore da financiraju „sudjelovanje“ a ne im obećati udio u pobjedničkom imidžu? Tu za Dražena dileme nema i slažem se s njim. Nema jačeg motiva za igrače od pobjedničkog adrenalina, Dražen to zna i zna igračicama i igračima objasniti da se do toga dolazi sustavnim radom i stjecanjem korisnih radnih navika.
Pažljivi čitatelj prepoznat će da se u pozadini kronološki poredanih priča o utakmicama i promjenama ekipa koje je Dražen trenirao može pratiti proces odumiranja modela razvoja sporta u kojem su ključni faktori uspjeha bili entuzijazam pojedinaca poput njega i njihova sposobnost da mobiliziraju druge, te činjenica da djeca nisu imala toliko mogućnosti da na ugodan način potroše slobodno vrijeme kao danas. Nužni uvjeti uz to bili su postojanje sponzora, davno velikih društvenih poduzeća, a kasnije uspješnih poduzetnika svjesnih i svoje društvene misije.
Danas za razvoj vrhunskog sporta to nije dovoljno, djeca i roditelji znaju da sportska gimnazija u kojoj se obaveze učenika prilagođavaju režimu treninga nema smisla ako nije dio sustava u kojem djeluju vrhunski treneri koji će omogućiti djetetu da napreduje u sportu. Ako nema novaca za vrhunske trenere jer je prioritet ulaganja u sport ulaganje u tristogodišnju betonsku infrastrukturu, nema ni vrhunskog sporta, jer bez uvjeta za razvoj sportskih potencijala jedini racionalan motiv za bavljenje sportom je rekreacija. Zbog toga ova knjiga ima dodanu vrijednost, ona prikriveno svjedoči tome kako odumire jedan sportski model i kako je teško uspostaviti novi.
U okolnostima u kojima ne postoji osmišljena strategija razvoja sporta, dokazano sposobni treneri umjesto rezultata u vrhunskoj konkurenciji moraju se zadovoljiti uspjesima u zimskim gradskim prvenstvima, dokazivati se u klubovima izvan grada u kojem žive, koristiti gotovo slučajne prilike (poput priče o sveučilišnoj košarci u Moskvi) da pokažu što mogu. To je poruka čitatelju, mislimo na to što će se dogoditi sa sportom u lokalnoj zajednici kad se Dražen i njemu slični entuzijasti umore.
Prof. dr. Tihomir Hunjak (iz recenzije)

Knjiga: 200 str., puni kolor, tvrdi uvez, šivano, format A4

https://twitter.com/ModernistN
https://modernistnakladnistvo.blogspot.com
www.modernist.hr
modernist@modernist.hr


Tuesday, November 19, 2019


UPJEŠAN NASTUP VARAŽDINACA NA INTERLIBERU

Po prvi puta varaždinski nakladnici zajednički na Interliberu mnoštvu ljubitelja knjiga pokazali raznovrsnost varaždinske književne produkcije

Najveći i najznačajniji sajam knjiga u Hrvatskoj (zagrebački Interliber), brojnim naslovima svjetski poznatih književnih imena, u okruženju velikog broja posjetitelja – napokon je (po prvi puta!) pridružio i djela varaždinskih autora, zajedničkim nastup varaždinskih izdavača i nakladnika (Matica hrvatska ogranak Varaždin, Modernist nakladništvo, Tonimir, Varaždinsko književno društvo, Književni salon Korzo...). Bogatoj knjiškoj ponudi s više od 350 izlagača u tri paviljona varaždinska književna produkcija pokazala je raznovrsnost sadržaja za sve uzraste, ne samo izložbom naslova, već i predstavljanjem novih knjiga na glavnoj pozornici Interlibera, druženja i razgovora s kolegama književnicima, urednicima, susreta nakladnika i autora s posjetiteljima, čitateljima.
U prilog uspješnosti samog izlagačkog prostora išla je i lokacija, mjesto varaždinskih izdavača i spisatelja. Uočljivo uz samu glavnu pozornicu primjereno dekoriran štand privlačio je - kako ugodnim dizajnom tako i pristupačnošću varaždinskih pisaca i nakladnika, spremnih prikazati, opisati, objasniti svaki naslov - brojne zainteresirane. Štoviše, nakon samog otvaranja međunarodnog sajma knjiga (utorak, 12. studenoga) štand s varaždinskim knjigama punim interesom nazočile su službene ruske i kineske delegacije koje su ujedno bile svojim programom posebni gosti 42. Interlibera – što je najavilo zanimanje za autore sjeverozapada koje nije jenjavalo do posljednjeg, nedjeljnog, dana sajma. Evidento, razloga koji rječito govore u prilog zajedničkog nastupa na Interliberu ima mnogo. Prije svega, radi se o jedinstvenoj prilici vidjeti i doživjeti varaždinske knjige i autore na događaju koji okuplja iznimno velik broj (uz strukovnu prisutnost) zaljubljenika u knjigu, a repertoarna i medijska nevidljivost kvalitete varaždinskog stvaranja (dosadašnjim nedostatkom institucionalne vizije i plana očuvanja, gradnje, razvijanja književne produkcije s lokalne na nacionalnu/međunarodnu razinu) temeljna je dugogodišnja boljka ove literarne scene.
S tim u vezi, nastup na Interliberu prvi je korak usustavljanja i oživljavanja varaždinske literature ambicijom ne samo da skicira neka opća mjesta ili trendovske točke recentnih naslova, nego da se ovoj najposjećenijoj hrvatskoj i međunarodnoj smotri Varaždin nametne kao jezgro specifičnih i otvorenih, raznolikih i svakovrsnih književnih pogleda i istraživanja, određenja koja sama u sebi mogu biti šira arena kulturnog nadopunjavanja ali i dinamičnih izmjena rukopisnih sižea (tako se od Varaždinaca odnosno autora sjeverozapada tijekom Interlibera na glavnoj pozornici moglo zapaziti Daraboša, Fišera, Buđanovca, Bartoleca, Sabolek, u odlično biranom terminu održano je i predavanje o varaždinskim prevoditeljskim izdanjima grupe britanskih estetičara devetnaestog stoljeća Modernist nakladništva...). Taj široki kreativni prostor apsorbirao je znatnu pažnju posjetitelja koji su s velikom znatiželjom razgledali i birali varaždinske naslove. Što je najveća prednost ovog premijernog nastupa: nije se Varaždin knjigama pokazao nostalgičnim zrcalom unutar okvira tradicije i povijesne baštine, već prostorom koji artikulira novo pa i polemično umjetničko (u ovom slučaju literarno) iskustvo. Dakako, svojim potencijalima Interliber može omogućiti i potpuniji i revniji uvid u varaždinsko stvaralaštvo (od, uz knjigu vezanih, projekcijskih i glazbenih i teatarskih promocija primjerice...), no uz ove godine prikazano bez zadrške se može reći kako je, u usporedbi s ostalima, varaždinski književni prostor vrsnoćom, odlikama u atraktivnom odmaku od puke spisateljske konvencionalnosti, samo je trebala šira festivalska, sajamska konceptualizacija da ta kategorizacija bude i nacionalno (međunarodno) uočljivija – prepoznata. Grad Varaždin bio je pokrovitelj nastupa, dok Turističkoj zajednici Grada Varaždina želimo seriozniji pristup ovoj manifestaciji, budući se radi o jedinstvenoj prilici i kulturno-turistički predstaviti grad u kojem djeluju i žive... 
Iz medija: 
 https://aktualno.hr/varazdinski-knjizevnici-na-interliberu/

www.modernist.hr
 https://twitter.com/ModernistN