promocija knjige 'Od BADIJE DO MOSKVE' postala 'mini-svečanost'

MVP KOŠARKAŠKI TRENER Dražen Cesar se u knjizi predstavio i kao trener i kao čovjek

19.12.2019 12:50
 Izvor: Varaždinski hr 
https://varazdinski.rtl.hr/vijesti/sport/3617817/od-badije-do-moskve-mvp-kosarkaski-trener-drazen-cesar-se-u-knjizi-predstavio-i-kao-trener-i-kao-covjek/

- Kada vidim tko se sve okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na svijetu – poručio je Dražen Cesar na promociji svoje knjige 'Od Badije do Moskve', koja je okupila gotovo 300 uzvanika.

U hotelu Turist u utorak navečer održana je promocija knjige Dražena Cesara 'Od Badije do Moskve', a ona je okupila gotovo tristotinjak ljudi, na pravoj 'mini svečanosti' košarke i sporta općenito.
A to je zaslužna naravno i sama knjiga i njezina tema, ali još više i Dražen Cesar, iskren, pomalo samozatajan tip, odličan košarkaški trener, koji je u skromnim lokalnim okvirima napravio jako mnogo za varaždinsku košarku, i sport općenito.
- Knjiga je nastajala praktički cijelu trenersku karijeru, 25 godina, zadnjih pet godina pripremana, pisana zadnju godinu dana, a zadnja tri mjeseca sam živio knjigu od 0-24 sata – istaknuo je autor Dražen Cesar.

U publici brojna ugledna sportska imena

Bila je to prava košarkaška 'priredba', program je vodio bivši novinar i sportski kroničar Nenad Kovačić, a za glazbeni program je bila zadužena Bruna Hercigonja, koja je otvorila promociju svojom izvedbom pjesme posvećene Draženu Petroviću 'Život leti kapetane'.


Među brojnim gostima na promociji su se našli i hrvatski izbornik Veljko Mršić, ali i biviši izbornik Jasmin Repeša, bio je tu i Matej Mamić, donedavno čelni čovjek Cedevite. Nisu tu nedostajali niti predstavnici drugih sportova, bio je tu i izbornih Zlatko Dalić, ali i Dražen Besek, Branko Ivanković, Tomislav Vrbnjak, potom karatisti, hrvači, brojni drugi sportaši.

Ipak, u svečanoj sali hotela Turist, prevladavali su košarkaši. Njih se okupilo jako puno, što nije niti čudno, s obzirom na dugačku košarkašku karijeru Dražena Cesara. Svi oni znaju ga i po nadimku 'Pižon', koji mu je ostao do današnjih dana.
Jedan od njih svakako je i Neven Jerbić, koji Dražena (Pižona) zna od uličnih haklova i natjecanja po školskim prvenstvima. Prisjetio se Jerbić i Cesarove igračke karijere, koja ipak nije bila tako 'skromna', kako često sam Cesar ističe. Prisjetio se tako Jerbić i kako su i on i 'Pižon' igrali u 'legendarnoj' biškupečkoj Mladosti, da su 'odrastali' na asflatnim igralištima, jer onda su dvorane bile luksuz.
- Sjećam se negdje prekdraj devedesetih kada je Pižon otišao u vojsku, kako se vratio s nadimkom Gallis, što vam dobro govori kakav je bio igrač. Bio je izuzetno brz, snalažljiv, s vicom u igri, asistencijama ispred bremana, podvaljivao ispod ruku kao Jason Kidd ili Steve Nash. A znao je ući i u seriju trica kao dans recimo JJ Barea ili JJ Redick – istaknuo je Jerbić, sportski kroničar, danas novinar i urednik na Radio Ludbregu, i sam autor nekoliko knjiga.

Bili su i suigrači u Galleru, početkom devedesetih, a zajedno su i krenuli na trenerskom seminaru na Badiji, s kojim i počinje Cesarova knjiga, na početku trenerskog puta.
On je započeo u Varaždinu, s mladima u KK MWM Agro Co, potom u Focusu, gdje je Dražen bio trener od 1996. do 2000. godine, da bi svoj prvi veći trenerski uspjeh Dražen ostvario s košarkašicama u ŽKK Vindi.
Klub koji je pokrenuo učitelj tjelesnoga, i veliki košarkaški radnik, Zlatko Knolmajer, stigao je 2000. godine. Predsjednik kluba tada je bio Nenad Golubić.
- Prepoznali smo u njemu vrijednog košarkaškog radnike, spremnog na jako puno truda, učenja i rada, imao je tu neku 'iskru', a i bio je praktički besplatan. Nikad nije pitao za nove, haha – našalio se usput Golubić.
Unatoč svemu tome, Cesar je već za par godina s košarkašicama Vindija, stigao do kvalifikacija za Prvu ligu. Tih dana sjeća se i Nenad Kovačić, koji je kao novinar Večernjeg lista pratio intenzivno igre ŽKK Vindi.
- Klub je podigao praktički iz 'pepela', bez ikakve velike podrške, iz godine u godinu djevojke su napredovale, sve do ulaska u prvu ligu, s praktički cijelom domaćom ekipom. Cure su od dvorane šeste osnovne škole stigle u elitni rang domaće lige – istaknuo je Kovačić, istaknuvši i nekoliko detalja iz tih sezona.

Sa ŽKK Vindi od školske dvorane do Prve lige

Svega toga s ponosom se sjeća i Dražen Cesar 'Pižon', koji je istaknuo i anegdotu s prve utakmice, tada ekipe u A2 (Drugoj) ligi.
- Gostujemo u Zagrebu, kod Pešćenice, utakmica je završila rezultatom 99:38. Igrali smo stvarno loše, nedostajalo nam je doduše i sedam igračica, a negdje prekdraj utakmice zove me Knolmajer, nek zovem time out, i on njima govori, samo da ne padne 'stotka', branimo to. I nakom utakmice, poraza od preko šezdeset razlike, mi idemo doma, a cure pjevaju. Ja neznam gdje da se okrenem od srama, ljutnje, radi poraza, a one sretne jer nije pala 'stotka' – sjeća se Dražen Cesar.
Vrlo brzo ekipa se ustabilila, stigla i do vrha tablice.
- Svemu tome je zaslužan nevjerojatan rad ovih cura, svakodnevnih treninzi, vikendom i višesatni. Stvarno im hvala na tome – rekao je Cesar.
Djevojke su 2003. godine igrale i kvalifikacije za Prvu ligu, a 2004. godine i ušle u Prvu ligu, što je bio fascinantan uspjeh. Ključna je bila pobjeda u Rijeci, a Cesar se prisjetio kako je slavlje bilo neponovljivo.

Klub je činila mala, ali složna zajednica košarkaških fanatika, a funkcionirao je kao jedna velika 'obitelj'.
- Sjećam se tih dana, Cesar je bio veliki motivator i pokretač, pa je tako klub imao i svoju himnu, šalove, prvi od svih klubova imali su i svoju Internet stranicu, a pamtim go i po činjenici da sam na jednu utakmicu Prve lige, kao novinar putovao avionom, u Dubrovnik – istaknuo je Kovačić.  

Cesar kao MVP košarkaški trener Varaždinske županije

Nakon ŽKK Vindi Cesar se ponovno okrenuo dečkima, u novooformljenoj Školi košarke Varaždin, kojiu je vodio još jedan športski fanatik Sead Žunić, gdje je boravio 2006. i 2007. godine, i tu se ponovno posvetio stvaranju igrača.
Potom odlazi u prvi mandat u KK Grafičar, 2008. godine, potom se opet vraća u Vindiju, potom i u žensku košarku u ŽKK Vindi.  A svoj novi trenerski 'vrhunac' doživljava ponovno u ludbreškom Grafičaru, gdje je trener do 2012. do 2014. godine, kada pobjedom u Virju kod Podravca stiže i do vrha A2 lige, kasnije i do igranja Prve lige.
- Uspavani gradić postao je košarkaška prijestolnica. Bilo je to tri godine fantastičnog projekta Siniše Besera, a na njegovom i radu Dražena Cesara, klub je igrao protiv vrhunskih ekipa, a Bender i Žižić su opasno 'živjeli' tih dana u Ludbregu – sjeća se tih dana Neven Jerbić.
- Nije mu bilo teško potegnuti i stotinu kilometara samo da pogleda neku utakmicu, statistiku je doveo do savršenstva, a dobio je i priznanje za trenera godine u Ludbregu. Zaslužio je veliko priznanje za njegovu kvalitetu, predanost radu i odanost klubu Grafičar, stoga ga se Ludbrežani uvijek rado sjećaju. Dražene hvala ti za sve što si učinio za košarkaški sport i da smo se osjećali životno – istaknuo je Neven Jerbić.
- Surađivao sam s mnogim trenerima u našem kraju, sve ih dobro upoznao, ali Dražen Cesar je vjerojatno MVP košarkaški trener u Varaždinskoj županiji – ustvrdio je Jerbić.
Posljednjih godina Cesar je ponovno u Varaždinu, u KK Vindija, aktivan na stvaranju novih igrača, ali i više o stvaranju i odgoju u kvalitetne ljude.

Sportska knjiga desetljeća u Varaždinu

Okupljenima se obratio i izdavač knjige Robertino Bartolec, iz izdavačke kuće Modernist, koji je istaknuo Cesarovu predanost knjizi. Istaknuo je i da je sve odlično zamislio, napravio koncept, pripremio, stoga je njima preostalo tek grafički urediti knjigu.
- Imao sam dosad stotinjak promocija knjiga, i moram priznati da na niti jednoj u Varaždinu nije bilo ovoliko ljudi – istaknuo je Bartolec.
- Dražen je vrlo inteligentno nadogradio novinske isječke svojim komentarima, mislim da je to velika kvaliteta ove knjige. Time smo mi mogli doživjeti Dražena i kao trenera i čovjeka – istaknuo je Bartolec, prepričavši i nekoliko detalja iz knjige, koji mogu dočarati Dražena.
- Ovo je nesumnjivo sportska knjiga deseteljeća u Varaždinu, provjerio sam što je izdano posljednjih deset godina, ali ova je iznad svih. Iz nekoliko razloga, prije svega jer spominje čak 200 imena s kojima se tijekom karijere sretao. Jedna stvar je nevjerojatna kod Dražena, gdje nema čak pandana u Varaždinu, a i šire. Posebno je upravo to što je Dražen primjerice iz 'pepela' djevojke iz Šeste osnovne škole doveo do Prve lige. To je nešto neusporedivo pa čak u bilo kojoj sferi života u Varaždinu – istaknuo je Bartolec.
Uistinu, knjiga je vrlo zanimljiva, posebna, a svi koji nisu stigli, knjigu mogu nabaviti i sljedećih dana u Književnom salonu Korzo, na Trgu Kralja Tomislava (Korzu).
Na kraju ove košarkaško-sportske svečanosti, okupljenima se obratio i sam Dražen Cesar, zahvalio svima koji su sudjelovali u nastajanju knjige, a posebno svojoj obitelji.
- Knjiga govori i šalje samo jednu poruku, da sport, posao, škola, fakultet mogu i idu zajedno. To je jedan poruka pozitive, poruka zajedništa, koju šalje ova knjiga. Kada vidim tko se sve okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na svijetu – poručio je Dražen Cesar.

 https://twitter.com/ModernistN
modernist@modernist.hr
www.modernist.hr





 

Počašćeni smo pozvati Vas na predstavljanje

Varaždinske sportske knjige desetljeća

- pregled razvoja varaždinske košarke

kroz trenersko djelovanje Dražena Cesara -

DRAŽEN CESAR

OD BADIJE DO MOSKVE

Moj trenerski put

“Sport je stil života u kojem je ideja ključ,

ali samo upornost i entuzijazam

otvaraju vrata uspjeha..."

Utorak 17. prosinca 2019. godine

u hotelu Turist u Varaždinu s pocetkom u 18 sati

Knjiga je ekskluzivno dostupna u Varaždinskom književnom salonu Korzo

Čitatelj koji ne dolazi iz svijeta košarke, koji nju nije igrao ozbiljnije od usputnog hakla, nije vodio dijete na trening ili volonterski vozio igrače na utakmice žrtvujući svoje osobne zabave, čitajući ovu knjigu može steći uvid u skriveni svijet koji mu je inače nevidljiv. Svijet koji postoji zahvaljujući pojedincima koji imaju dovoljno mašte da kreiraju svoju osobnu misiju, te strasti i upornosti da pronađu i povedu druge u ostvarivanje ciljeva u koje je ponekad teško povjerovati.

Dražen Cesar je taj svijet opisao indirektno, u prvom planu su kronološki prikazani ključni događaji i utakmice koji su obilježili njegovu trenersku karijeru. Kratki opisi tih događaja, gotovo faktografski, bez velikih pretencioznih komentara, ipak sadrže dovoljno dodatnih osobnih viđenja autora koja čitatelju mogu pomoći da shvati kako se razvija trenerska karijera u okolnostima u kojima postoji daleko više ograničenja i prepreka da se nešto ostvari nego prilika koje idu u prilog postignućima.

U prikazu svog osobnog razvoja kao trenera, Dražen ne mudruje, ne radi iz toga veliku priču, ne rješava velike dileme, ne dramatizira oko toga što sve treba žrtvovati i da li se to isplati da bi se postalo trener sa solidnom reputacijom. Ono što se prepoznaje kao njegova osobna kvaliteta je volja za učenjem i napredovanjem. Lijepo je i poučno pročitati kako samokritički opisuje trenutak kad je prateći trening legendarnog Seada Žunića spoznao da ima još prostora za napredovanje, on ne skriva zadovoljstvo što je mogao pratiti treninge koje je vodio Aco Petrović, i ta spremnost da prepozna priliku kad može nešto naučiti njegova je kvaliteta koja mu omogućuje stalno napredovanje. Dražen nije zadovoljan s onim što zna, ne koristi realnost u kojoj djeluje kao izgovor da se ne isplati lupati glavom u zid, on hoće više.

Iz Draženovih priča vidi se da on voli košarku, da je svjestan ograničenja u kojima djeluje i koja određuju realnost ciljeva koje si može postaviti i da se u tim okolnostima odlično snalazi. Za njega je smisao bavljenja sportom jasan, pobijediti, on to jasno i jednostavno kaže kad piše o dilemi da li biti trener ženske ili muške ekipe. Teško je ne složiti se s njim, razmišljati o sportu kao aktivnosti u kojoj je cilj „sudjelovati“ a ne pobijediti je gubitnički koncept. Kako nagovoriti navijače da sjednu u autobus i na povratku se vesele jer su navijali za svoje koji nisu pobijedili, ali su „sudjelovali“ u utakmici? Kako pridobiti sponzore da financiraju „sudjelovanje“ a ne im obećati udio u pobjedničkom imidžu? Tu za Dražena dileme nema i slažem se s njim. Nema jačeg motiva za igrače od pobjedničkog adrenalina, Dražen to zna i zna igračicama i igračima objasniti da se do toga dolazi sustavnim radom i stjecanjem korisnih radnih navika.

Pažljivi čitatelj prepoznat će da se u pozadini kronološki poredanih priča o utakmicama i promjenama ekipa koje je Dražen trenirao može pratiti proces odumiranja modela razvoja sporta u kojem su ključni faktori uspjeha bili entuzijazam pojedinaca poput njega i njihova sposobnost da mobiliziraju druge, te činjenica da djeca nisu imala toliko mogućnosti da na ugodan način potroše slobodno vrijeme kao danas. Nužni uvjeti uz to bili su postojanje sponzora, davno velikih društvenih poduzeća, a kasnije uspješnih poduzetnika svjesnih i svoje društvene misije.

Danas za razvoj vrhunskog sporta to nije dovoljno, djeca i roditelji znaju da sportska gimnazija u kojoj se obaveze učenika prilagođavaju režimu treninga nema smisla ako nije dio sustava u kojem djeluju vrhunski treneri koji će omogućiti djetetu da napreduje u sportu. Ako nema novaca za vrhunske trenere jer je prioritet ulaganja u sport ulaganje u tristogodišnju betonsku infrastrukturu, nema ni vrhunskog sporta, jer bez uvjeta za razvoj sportskih potencijala jedini racionalan motiv za bavljenje sportom je rekreacija. Zbog toga ova knjiga ima dodanu vrijednost, ona prikriveno svjedoči tome kako odumire jedan sportski model i kako je teško uspostaviti novi.

U okolnostima u kojima ne postoji osmišljena strategija razvoja sporta, dokazano sposobni treneri umjesto rezultata u vrhunskoj konkurenciji moraju se zadovoljiti uspjesima u zimskim gradskim prvenstvima, dokazivati se u klubovima izvan grada u kojem žive, koristiti gotovo slučajne prilike (poput priče o sveučilišnoj košarci u Moskvi) da pokažu što mogu. To je poruka čitatelju, mislimo na to što će se dogoditi sa sportom u lokalnoj zajednici kad se Dražen i njemu slični entuzijasti umore.

Prof. dr. Tihomir Hunjak (iz recenzije)

Knjiga: 200 str., puni kolor, tvrdi uvez, šivano, format A4

https://twitter.com/ModernistN
https://modernistnakladnistvo.blogspot.com
www.modernist.hr
modernist@modernist.hr

UPJEŠAN NASTUP VARAŽDINACA NA INTERLIBERU

Po prvi puta varaždinski nakladnici zajednički na Interliberu mnoštvu ljubitelja knjiga pokazali raznovrsnost varaždinske književne produkcije

Najveći i najznačajniji sajam knjiga u Hrvatskoj (zagrebački Interliber), brojnim naslovima svjetski poznatih književnih imena, u okruženju velikog broja posjetitelja – napokon je (po prvi puta!) pridružio i djela varaždinskih autora, zajedničkim nastup varaždinskih izdavača i nakladnika (Matica hrvatska ogranak Varaždin, Modernist nakladništvo, Tonimir, Varaždinsko književno društvo, Književni salon Korzo...). Bogatoj knjiškoj ponudi s više od 350 izlagača u tri paviljona varaždinska književna produkcija pokazala je raznovrsnost sadržaja za sve uzraste, ne samo izložbom naslova, već i predstavljanjem novih knjiga na glavnoj pozornici Interlibera, druženja i razgovora s kolegama književnicima, urednicima, susreta nakladnika i autora s posjetiteljima, čitateljima.

U prilog uspješnosti samog izlagačkog prostora išla je i lokacija, mjesto varaždinskih izdavača i spisatelja. Uočljivo uz samu glavnu pozornicu primjereno dekoriran štand privlačio je - kako ugodnim dizajnom tako i pristupačnošću varaždinskih pisaca i nakladnika, spremnih prikazati, opisati, objasniti svaki naslov - brojne zainteresirane. Štoviše, nakon samog otvaranja međunarodnog sajma knjiga (utorak, 12. studenoga) štand s varaždinskim knjigama punim interesom nazočile su službene ruske i kineske delegacije koje su ujedno bile svojim programom posebni gosti 42. Interlibera – što je najavilo zanimanje za autore sjeverozapada koje nije jenjavalo do posljednjeg, nedjeljnog, dana sajma. Evidento, razloga koji rječito govore u prilog zajedničkog nastupa na Interliberu ima mnogo. Prije svega, radi se o jedinstvenoj prilici vidjeti i doživjeti varaždinske knjige i autore na događaju koji okuplja iznimno velik broj (uz strukovnu prisutnost) zaljubljenika u knjigu, a repertoarna i medijska nevidljivost kvalitete varaždinskog stvaranja (dosadašnjim nedostatkom institucionalne vizije i plana očuvanja, gradnje, razvijanja književne produkcije s lokalne na nacionalnu/međunarodnu razinu) temeljna je dugogodišnja boljka ove literarne scene.

S tim u vezi, nastup na Interliberu prvi je korak usustavljanja i oživljavanja varaždinske literature ambicijom ne samo da skicira neka opća mjesta ili trendovske točke recentnih naslova, nego da se ovoj najposjećenijoj hrvatskoj i međunarodnoj smotri Varaždin nametne kao jezgro specifičnih i otvorenih, raznolikih i svakovrsnih književnih pogleda i istraživanja, određenja koja sama u sebi mogu biti šira arena kulturnog nadopunjavanja ali i dinamičnih izmjena rukopisnih sižea (tako se od Varaždinaca odnosno autora sjeverozapada tijekom Interlibera na glavnoj pozornici moglo zapaziti Daraboša, Fišera, Buđanovca, Bartoleca, Sabolek, u odlično biranom terminu održano je i predavanje o varaždinskim prevoditeljskim izdanjima grupe britanskih estetičara devetnaestog stoljeća Modernist nakladništva...). Taj široki kreativni prostor apsorbirao je znatnu pažnju posjetitelja koji su s velikom znatiželjom razgledali i birali varaždinske naslove. Što je najveća prednost ovog premijernog nastupa: nije se Varaždin knjigama pokazao nostalgičnim zrcalom unutar okvira tradicije i povijesne baštine, već prostorom koji artikulira novo pa i polemično umjetničko (u ovom slučaju literarno) iskustvo. Dakako, svojim potencijalima Interliber može omogućiti i potpuniji i revniji uvid u varaždinsko stvaralaštvo (od, uz knjigu vezanih, projekcijskih i glazbenih i teatarskih promocija primjerice...), no uz ove godine prikazano bez zadrške se može reći kako je, u usporedbi s ostalima, varaždinski književni prostor vrsnoćom, odlikama u atraktivnom odmaku od puke spisateljske konvencionalnosti, samo je trebala šira festivalska, sajamska konceptualizacija da ta kategorizacija bude i nacionalno (međunarodno) uočljivija – prepoznata. Grad Varaždin bio je pokrovitelj nastupa, dok Turističkoj zajednici Grada Varaždina želimo seriozniji pristup ovoj manifestaciji, budući se radi o jedinstvenoj prilici i kulturno-turistički predstaviti grad u kojem djeluju i žive... 
Iz medija: 
 https://aktualno.hr/varazdinski-knjizevnici-na-interliberu/

www.modernist.hr
 https://twitter.com/ModernistN