Počašćeni smo pozvati Vas na predstavljanje

Varaždinske sportske knjige desetljeća

- pregled razvoja varaždinske košarke

kroz trenersko djelovanje Dražena Cesara -

DRAŽEN CESAR

OD BADIJE DO MOSKVE

Moj trenerski put

“Sport je stil života u kojem je ideja ključ,

ali samo upornost i entuzijazam

otvaraju vrata uspjeha..."

Utorak 17. prosinca 2019. godine

u hotelu Turist u Varaždinu s pocetkom u 18 sati

Knjiga je ekskluzivno dostupna u Varaždinskom književnom salonu Korzo

Čitatelj koji ne dolazi iz svijeta košarke, koji nju nije igrao ozbiljnije od usputnog hakla, nije vodio dijete na trening ili volonterski vozio igrače na utakmice žrtvujući svoje osobne zabave, čitajući ovu knjigu može steći uvid u skriveni svijet koji mu je inače nevidljiv. Svijet koji postoji zahvaljujući pojedincima koji imaju dovoljno mašte da kreiraju svoju osobnu misiju, te strasti i upornosti da pronađu i povedu druge u ostvarivanje ciljeva u koje je ponekad teško povjerovati.

Dražen Cesar je taj svijet opisao indirektno, u prvom planu su kronološki prikazani ključni događaji i utakmice koji su obilježili njegovu trenersku karijeru. Kratki opisi tih događaja, gotovo faktografski, bez velikih pretencioznih komentara, ipak sadrže dovoljno dodatnih osobnih viđenja autora koja čitatelju mogu pomoći da shvati kako se razvija trenerska karijera u okolnostima u kojima postoji daleko više ograničenja i prepreka da se nešto ostvari nego prilika koje idu u prilog postignućima.

U prikazu svog osobnog razvoja kao trenera, Dražen ne mudruje, ne radi iz toga veliku priču, ne rješava velike dileme, ne dramatizira oko toga što sve treba žrtvovati i da li se to isplati da bi se postalo trener sa solidnom reputacijom. Ono što se prepoznaje kao njegova osobna kvaliteta je volja za učenjem i napredovanjem. Lijepo je i poučno pročitati kako samokritički opisuje trenutak kad je prateći trening legendarnog Seada Žunića spoznao da ima još prostora za napredovanje, on ne skriva zadovoljstvo što je mogao pratiti treninge koje je vodio Aco Petrović, i ta spremnost da prepozna priliku kad može nešto naučiti njegova je kvaliteta koja mu omogućuje stalno napredovanje. Dražen nije zadovoljan s onim što zna, ne koristi realnost u kojoj djeluje kao izgovor da se ne isplati lupati glavom u zid, on hoće više.

Iz Draženovih priča vidi se da on voli košarku, da je svjestan ograničenja u kojima djeluje i koja određuju realnost ciljeva koje si može postaviti i da se u tim okolnostima odlično snalazi. Za njega je smisao bavljenja sportom jasan, pobijediti, on to jasno i jednostavno kaže kad piše o dilemi da li biti trener ženske ili muške ekipe. Teško je ne složiti se s njim, razmišljati o sportu kao aktivnosti u kojoj je cilj „sudjelovati“ a ne pobijediti je gubitnički koncept. Kako nagovoriti navijače da sjednu u autobus i na povratku se vesele jer su navijali za svoje koji nisu pobijedili, ali su „sudjelovali“ u utakmici? Kako pridobiti sponzore da financiraju „sudjelovanje“ a ne im obećati udio u pobjedničkom imidžu? Tu za Dražena dileme nema i slažem se s njim. Nema jačeg motiva za igrače od pobjedničkog adrenalina, Dražen to zna i zna igračicama i igračima objasniti da se do toga dolazi sustavnim radom i stjecanjem korisnih radnih navika.

Pažljivi čitatelj prepoznat će da se u pozadini kronološki poredanih priča o utakmicama i promjenama ekipa koje je Dražen trenirao može pratiti proces odumiranja modela razvoja sporta u kojem su ključni faktori uspjeha bili entuzijazam pojedinaca poput njega i njihova sposobnost da mobiliziraju druge, te činjenica da djeca nisu imala toliko mogućnosti da na ugodan način potroše slobodno vrijeme kao danas. Nužni uvjeti uz to bili su postojanje sponzora, davno velikih društvenih poduzeća, a kasnije uspješnih poduzetnika svjesnih i svoje društvene misije.

Danas za razvoj vrhunskog sporta to nije dovoljno, djeca i roditelji znaju da sportska gimnazija u kojoj se obaveze učenika prilagođavaju režimu treninga nema smisla ako nije dio sustava u kojem djeluju vrhunski treneri koji će omogućiti djetetu da napreduje u sportu. Ako nema novaca za vrhunske trenere jer je prioritet ulaganja u sport ulaganje u tristogodišnju betonsku infrastrukturu, nema ni vrhunskog sporta, jer bez uvjeta za razvoj sportskih potencijala jedini racionalan motiv za bavljenje sportom je rekreacija. Zbog toga ova knjiga ima dodanu vrijednost, ona prikriveno svjedoči tome kako odumire jedan sportski model i kako je teško uspostaviti novi.

U okolnostima u kojima ne postoji osmišljena strategija razvoja sporta, dokazano sposobni treneri umjesto rezultata u vrhunskoj konkurenciji moraju se zadovoljiti uspjesima u zimskim gradskim prvenstvima, dokazivati se u klubovima izvan grada u kojem žive, koristiti gotovo slučajne prilike (poput priče o sveučilišnoj košarci u Moskvi) da pokažu što mogu. To je poruka čitatelju, mislimo na to što će se dogoditi sa sportom u lokalnoj zajednici kad se Dražen i njemu slični entuzijasti umore.

Prof. dr. Tihomir Hunjak (iz recenzije)

Knjiga: 200 str., puni kolor, tvrdi uvez, šivano, format A4

https://twitter.com/ModernistN
https://modernistnakladnistvo.blogspot.com
www.modernist.hr
modernist@modernist.hr