Novo izdanje Modernist nakladništva;
Knjiga (slikovnica) za djecu i mlade američke autorice Janis Crockett
"Suzin poučak o slobodi"
/
"Suzy's Freedom Lesson"
(dvojezično izdanje)
Modernist nakladništvo, Varaždin 02/2020
56 str., meki uvez, šivano
ISBN: 978-953-7281-59-5
Knjiga za djecu i mlade s ilustracijama u boji, dvojezična knjiga: hrvatski i engleski
Suvremena
američka spisateljica Janis Crockett (r. Ukiah, Kalifornija, živi u
Texasu) dosadašnjim radovima dijelom je danas u SAD-u izrazito
pregnantnog književnog pravca koji gotovo autobiografskim fabularnim
linijama traga za istinom, pretvarajući njihova djela u poučne
moralističke kompendije diskretne i pitke evangelizacijske pozadine.
Dušobrižnički, u priču se uvijek unosi preciznu sposobnost uočavanja
onog što zaista tišti u dubini srca svakog pojedinca Zapada – suočavanje
s nedostatkom ljubavi za čovjeka, (ne)pristanak na evidentne odsutnosti
nepatvorene simpatije i sućuti. Što bi doslovno i bila tema njezine
(reprezentativne) knjige “Unanswered Prayers” (2017.,
prevedena/publicirana na hrvatski naslova “Neuslišane molitve”). U
razradi, roman je ispovjedna proza s glavnom junakinjom/protagonisticom
etičkih principa te religioznih težnji i osjećaja, koja vjenčanjem i
općenito ljudskim konekcijama, suodnosima prolazi kroz razdoblja
traženja i protivljenja banalnostima i grubostima kako bi život
definirala punom svrhom, zaokruženim značenjem. S potonjom perspektivom –
pokrićem zrele otkrivačke osjetljivosti za bezbrojne modele dvojbenih
karakternih i duhovnih frivolnosti suvremenog čovjeka – ključne zasade
vlastitih tematskih preokupacija Janis Crockett dopadljivo i dojmljivo
utkala je u seriju slikovnica za djecu (od kojih je “Suzin poučak o
slobodi” prvijenac), čime njezin literarni portfelj ima rejting
kontinuiteta, prepoznatljivog rukopisa, premda žanrovski posve nove
smjernice.
Prisjećajući se događaja iz vlastitog života (odnosno
života bližnjih i najmilijih) “Suzin poučak o slobodi” govori nam o
svemu onome što može oplemeniti međuljudske odnose, a obzirom na to da
je glavna poluga promatračkog pristupa ovaj put ilustrativna poletnost
dječjeg svijeta, prije svega, autorica fabulistički fokusirano ispituje
kako pronaći sreću i radost u svijetu mnogih izazova nesrazmjerno
stavljenih pred ovovremenu djecu već u najranijoj, krhkoj dobi. Prva u
nizu slikovnica otuda, svakako ne slučajno, bira – kao smjerokaz,
vodilju zbivanjima – fenomen odgovornosti. Koristi taj životni poučak
(pored tipično „dječjih“ poticaja što rese svaku knjigu za taj uzrast:
igra, radost, prijateljstvo…) polaznom zadužbinom roditeljskog
naukovanja. Izvjesno, u nekim drugim vremenima (i svjetovnim, društvenim
prilikama) na mjestu odgovornosti mogla bi biti i neka sporednija
edukativna baza i podloga, no u današnjici kakva jest, taj se izbornik
čini prvorazrednim. Zašto? Poznato je da djeca imaju radoznalost i
spontanu, otvorenu fascinaciju prema svemu što ih okružuje, da im
kretalačka putanja nedužnog duha s nezatomljenim čuđenjem i veseljem
prilazi svakoj senzaciji i fascinaciji, što ih posljedično čini vedrim
plijenom mnogobrojnih zamki doba medijskih spektakala, gustih
zabavljačkih i maštalačkih potencijala. Odista, takvo prizorno
iščitavanje nudi nam prva zgoda djevojčice Paige, koja cjelini
slikovnice centrira doživljajni smisao. Naime, Paige se bez znanja majke
ušulja u roditeljsku sobu te isprazni maminu kozmetičku torbicu,
isprobavši pritom do krajnje iskoristivosti sav asortiman make-upa,
sjajila, sjenila, maskara, rumenila, lakova, nakita… Dakako, tu epizodu
razvojnog dječjeg iskustva netko lakoćom može nazvati simpatičnim
pothvatom, no u eri neetičnog medijskog marketinga gdje se djeca
reklamama od najranijeg uzrasta nastoje formirati u samomislećeg i
samoodrživog konzumenta, forsirajući preskakanje djetinjstva u korist
„odraslog“ poimanja vlastite pozicije u društvu – iz te vizure, odgojna
reakcija majke u smislu „zabrane izlaska“ do daljnjeg i više je nego
racionalna. S druge strane, pred nama je dječja slikovnica i potrebito
je čitalački razumjeti, adekvatno spisateljski prenijeti složenost dane
prilike nauštrb kompleksnih raščlambi preobrazbe subjekta zapadnjačke
civilizacije u samoživi estetski objekt, to jest, uvjerljivošću
prepustiti se praćenju istančanih i duhovitih skica, ljupkom
odgonetavanju kako odgovornošću spriječiti raznolike i nikada posve
predvidive životne (ne)prilike. Uvodna zgoda stoga otkriva za radnju (i
serijal) ključnog dražesnog protagonista – mačku Suzi. Glede dječje
književnosti ikonografski obrazac (kućnog ljubimca) odmah je refleksivno
dopadljiv, ali i model za umekšavanje mogućih ozbiljnijih, oštrijih
impulsa i poruka. Budući da su svi aktivatori, žarišni pripovijedni
indikatori (dva glavna junaka i udes – “zabrana izlazaka” – koji ih
nerazdruživo spaja) zauzeli zadana mjesta, poučak može početi.
Sjetna
zbog „zabrane izlazaka“ Paige se povjerava svojoj mački Suzi,
naglašavajući kako mora prekrasno biti upravo mačka jer su one poznate
po samostalnosti i težnji slobodi bez podvrgavanja nametnutim pravilima.
Živahnost, nepredvidljivost, slobodoumna tvrdoglavost najčešće su
osobine koje pripisujemo mačkama te je Suzi idealna prijateljica Paige
za poentiranje naukovanja osnovnih etičkih vrednota u formativnoj dobi.
Jer Suzi blagonaklono akceptira dječju udivljenost Paige naspram mačje
vragoljaste neukrotivosti, međutim, slijedom niza avantura Suzi
objašnjava Paige da nije zaludu poznata izreka mačke imaju devet života,
iliti ona druga znatiželja mačku došla glave. Alegoričnost u sadržajnom
sloju u potpunosti je zbližena s dječjim nazorima: ispod razigranih
pustolovina šarmantnim mačjim ispovijedima (srođavanje s likovima)
ponuđene su mudrosti o srazu mogućeg i odgovornog. Drugim riječima, kako
tekstom tako i ilustracijama svjedočimo kadrovima koji služe autorici
svojevrsnim svjetonazorskim ravnalom u zagovaranju odgovornosti. Ovo je
pažljivom postupnošću i dojmljivošću razvijeno u priči posve prijemčivo i
komunikativno. Ekonomičnim i spisateljski discipliniranim pristupom
redaju se sadržajne nestašnosti kad Suzi podlegne napasti lutanja
gradom, pentranja na visoko stablo, kušanju miša… gdje je uvijek
vrednota odgovornosti mogla prevenirati opasno iskušenje izazivanja
rubnih stanja nerazboritosti odnosno lakomislenosti. U tim duhovitim
minijaturama, pothvatima nudi se zabavna ali i opominjujuća priča
istovremeno (poetički narativ posebno je naglašen pridodanim slikovnim
imaginarijem – ilustracijama – kao bitnim obilježjem fikcionalizacije).
Uporno se tumači i plete nit s porukom da sloboda bez odgovornosti može
zavesti, usitniti do neprepoznatljivosti čak i dobru, nedužnu namjeru
(koliko je samo ta izborna sklonost prisutna danas u svijetu efektne i
bezgranične virtualne ponude za sve generacije, za sve ukuse i težnje,
štoviše, kad je ljudskom biću zajamčeno biti sve osim krotak i moralan =
odgovoran).
Da mladi čitatelj može razumjevalački izvući
najkvalitetnije značajke Suzinih poučaka – pobrinuo se zaključak priče.
Dirljiv trenutak majčinske posvećenosti i pažnje Suzi prema vlastitim
mačićima uvjerljivo ukazuje da ljubav uključuje i iskreno zatomljavanje
zovu nezajažljive radoznalosti nasuprot pouzdanog i valjanog zanimanja.
Zbilja, u očekivanju njihove đavolaste mačje nepokornosti kako rastu,
Suzi zna da im otvoreno dociranje hoće djelovati sputavajuće, no
dugoročno takva obzirnost nedvojbeno je dobronamjerna.
Slikovnica
Janis Crockett je dinamična, aktualna i jasan uvid da čovjekova
kratkoročna htijenja, koliko god zanesenost zavodljiva bila,
nepromišljeno i prebrzo izgaraju spoznajne resurse, ostavljajući
iznenadno pojedinca u opasnosti bespovratno izgubljenog vremena. “Suzin
poučak o slobodi”, mada prvi iskorak u žanr dječje literature, potvrđuje
autentični, prepoznatljiv literarni iskaz Janis Crockett: sažeto,
sugestivno i konkretno životno pričanje izravne moralne konkluzije. I
naposljetku, odlukom da upravo živi kućni ljubimac (mačka) – u epohi
zagovaranja i nuđenja sveznajućih i svemogućih digitalnih servilnih
surogata – bude privrženi, smisleni i svrhoviti prijatelj djevojčici u
nedaći, jamac je poželjnosti uživati u novim nastavcima (Robertino Bartolec, iz recenzije).
The
contemporary American writer (born in Ukiah, California, living in
Texas) Janis Crockett is, with her currently published works, part of a
(today especially in the U. S.) very substantial literary genre;
searching for the truth through a semi-autobiographical story/plot, a
way of writing that turns every aspect of a book into a morally
instructive summary, full of discrete Evangelical background.
Emphatically, in the storyline there is always a clear quality of
catching the facts of life, the burden that heavily lies deep down in
the heart of every Western world individual – that is to say,
disagreement with the lack of love for a human fellow, separation from
an evident absence of genuine sympathy and compassion. And that is the
core motive of her representative book “Unanswered Prayers” (2017). The
confessional prose novel with a main (female) character of high ethical
principles and religious feelings that – after her marriage, and
generally all the usual human connections – goes through periods of
(inner) search and unwillingness for life’s banality, roughness, just to
define her living according to a real, fulfilling, decent purpose.
The
author’s perspective is obvious – a mature analytic sensibility for the
dubious spiritual and character variety, frivolity in the modern world –
so now, one owns literal and artistic preoccupations Janis Crockett has
attractively and impressively adopted for her children’s book series.
With the first in line (“Suzy’s Freedom Lesson”), Janis Crockett’s
literary portfolio is, of course, continuous, although it recently
embraces a quality span, a brand new genre.
Remembering some
events from her own life (the life of her family per se), “Suzy’s
Freedom Lesson” talks about everything that could dignify and elevate
interpersonal relationships, especially when the primary observable
approach to the book is the enthusiastically illustrative world of
children. How to find happiness and joy in the contemporary world of
unquestionably enormous challenges put in front of every child, even at
their most fragile age – is the main literary focus for Janis Crockett.
That’s why, no coincidence here, she chose responsibility as a
methodology approach for all the events, happenings in “Suzy’s Freedom
Lesson”. The usage of that particular lesson (hand in hand with all the
other typical children motives like friendship, joy, happiness…) is also
a fundamental, universal part of upbringing and parenthood.
Undoubtedly, during some other era (some other social circumstances)
instead of responsibility, we would have had a different, minor
educational base for the topic, but for the present reality this is a
first-class selection. Why?
Well, it is common knowledge: kids
are curious, spontaneous, open for every fascinating occurrence around
them, their innocent spirit full of life and energy will grab any kind
of sensation, therefore, they are an ideal prey for so many traps and
tricks in the age when media spectacles, entertainment and virtual
imagery aggregate such a strong potential. Directly in terms of “Suzy’s
Freedom Lesson”, that is the scenery for (and from) the very first story
with a little girl Paige, a leitmotiv momentum for all the consequent
events in the book. Namely, without an approval, Paige sneaks into her
parents’ bedroom just to try every cosmetic product and jewelry item
from her mother’s handbag. Of course, her mother’s punishment for her
make-up princess is – grounding, “time out”. Surely, at a formative age,
someone easily could designate this episode as a pure, charming
endeavor, but at the time of unethical media marketing strategies (the
agenda is to make children self-defining consumers) forcing them to skip
their childhood in favor of a socially grown-up auto-perspective is
rather doubtful – well, from that viewpoint, the mother’s educational
reaction, “time out”, is quite rational.
Meanwhile, here is – a
children’s tale in front of us; every complex aspect of the storyline
must have a readable inclination, however important it is to elaborate
the transformation of the Western world individual to a barely viable
aesthetic object. For every child, what is persuasive and conceivable
must be the effort to puzzle out, figure out the meaning of
responsibility, how to (with responsiveness) prevent plenty of
unpredictable misadventures.
As for that, the prelusive story
reveals (overall in the series) an essential (and tricky lovable)
protagonist – Suzy the cat. Regarding children’s literature, a
well-known iconographic paradigm (pets) instantly and reflexively is
appealing, attractive, moreover, catching model for softening the
possible, potentially serious impulses and messages.
Since all
the plot promoters, story indicators (two characters and the allotment –
“time out” – that connects them) are here, the lesson can begin.
Gloomy
because she is grounded, Paige, in a confessional mood, points out how
happy every cat in the world must be for their independence, unstoppable
freedom aspiration in spite of rules.
Lively unpredictability
and broad-minded stubbornness is something we often connect with cats,
so Suzy is a perfect friend for Paige, considering learning basic
ethical values at a formative age. And yes, Suzy benevolently accepts
the child’s admiration for the cat’s mischievous intractability,
however, through the described adventures, Suzy explains to Paige that
popular sayings “curiosity killed the cat” or “cats have nine lives”
aren’t to be taken for granted.
The mentioned allegory is
according to kids view of life: underneath playful adventures – kitty’s
charming confessions – we have a wise confrontation of the possible and
the responsible. In other words, through the text and illustrations the
reader witnesses the scenes used by the author as a meaningful frame for
the advocacy of responsibility.
In terms of creativity, this is
organized gradually, therefore impressively, with a lot of sense for the
communicative part of story development. With an economical writing
style and metaphor discipline all Suzy’s mischievousness is in a line
up: ramblings through town alleys, climbing high on the tree, tasting
the mouse…, and every time the value of responsibility could prevent
temptation, foolishness, lightheadedness.
The amusing miniatures
are fun to read, yet nevertheless, with a warning tone at the same time
(visual imagery is an important part of fictionalization).
The
page-after-page knitting of the message that freedom without
responsibility is capable of seducing every good, even innocent
intention to become unrecognizable – is dedicated (rightly so, in a
world where spectacular virtual offer for every generation is
infinitive, where taste and desire are guaranteed, while the gift of
solace, morality and responsibility are so absent).
For a young
reader, by understanding to extract the best feature of Suzy’s Freedom
Lesson – conclusion is high point. Touching details of the cat’s
motherhood, devotion and care for little kittens convincingly put love
above temptation, above curiosity cry: insatiable merriment is empty
without a true, reliable interest. Indeed, expecting devilish behavior
as they grow up, Suzy knows how rebuke can cramp desire, but in the long
run scrupulosity is undoubtedly an act made in good faith.
Janis
Crockett’s book is a dynamic, current and clear insight that short-term
volition, howsoever attractive rapture is, burns out many noble
resources, finally leaving everyone in danger of irrevocably lost time.
Although the first step in the children’s book genre, “Suzy’s Freedom
Lesson” confirms Crockett’s authentic, recognized literary signature:
concise, suggestive and concrete narration with a direct moral
conclusion. Last but not least, the idea that a perky home pet (cat) –
in the era of unavoidable omniscient digital surrogate – is a loyal,
profound and purposeful friend to a little girl in misfortune, verifies
(the readers’) impatient sensations considering their new adventures in
the next book.
https://twitter.com/ModernistN
modernist@modernist.hr
www.modernist.hr
